Što sustav ne radi
samoEKO je situacijska slika i pomoć u ranom otkrivanju, a ne sustav za uzbunjivanje u stvarnom vremenu. Ta su ograničenja mjerljiva i ovdje su navedena jer ih korisnik mora poznavati prije nego što se osloni na kartu.
- 1Šest prozora motrenja dnevno
- Preleti padaju između 23 i 2 sata te između 10 i 13 sati po UTC-u. Između 15 i 1 sat po mjesnom vremenu praktički nema motrenja a to je upravo poslijepodnevni vrhunac nastanka požara.
- 2Oko tri sata kašnjenja
- Izvan Sjeverne Amerike detekcije su dostupne otprilike tri sata nakon preleta. Zajedno s prazninom u motrenju, u najnepovoljnijem je slučaju moguće kašnjenje veće od dvanaest sati.
- 3Naoblaka zasljepljuje senzor
- Toplinska detekcija ne prodire kroz oblake. Nalaz bez detekcije nije znak prestanka opasnosti. Karta zato vidljivo razlikuje „ništa nije otkriveno“ i „nije motreno“.
- 4Donja granica otkrivanja
- Jedan piksel mjeri 375 metara. Noću se plamen otkriva od oko dva četvorna metra, danju od oko četrdeset. Mali požari koji se brzo ugase sustavno nedostaju.
- 5Stalni industrijski izvori topline
- Željezare, termoelektrane i cementare svaki dan daju isti toplinski potpis. samoEKO poznate lokacije pribavlja zasebnim upitom prema FIRMS-u i takve točke označava umjesto da ih prikazuje kao veliki požar. Taj upit traži NASA-in pristupni ključ; radi li, piše niže.
- Stanje: maska NE radi. NASA-in pristupni ključ koji joj je potreban (FIRMS_MAP_KEY) nije upisan, upit pada pri svakom pokretanju i nijedna detekcija nije označena kao stalni izvor topline. Termoelektrane i željezare do tada se pojavljuju kao obična detekcija. Ispad je zapisan i u zapisniku preuzimanja operativnog središta.
Ta ograničenja ne govore protiv situacijske slike, ona određuju kako se ona koristi: samoEKO pokazuje gdje treba prvo pogledati. Sektor sigurnim može proglasiti samo izviđanje na terenu.