Procjena emisija prema IPCC-u

Oslobođena količina nekog gasa slijedi iz četiri veličine: opožarene površine, mase goriva po površini, udjela koji stvarno izgori (faktora sagorijevanja) i faktora emisije odgovarajućeg gasa u gramima po kilogramu suhe materije.

Površina dolazi iz EFFIS poligona, tip vegetacije iz njihovih udjela pokrivenosti zemljišta, faktori iz tabela IPCC smjernica iz 2006. Dopuna iz 2019. označava tabele za potrošnju goriva i faktore sagorijevanja kao ažurirane; vrijednosti relevantne za Balkan pritom su ostale nepromijenjene, a tabela faktora emisije nije dirana.

Faktori sagorijevanja prema tabeli 2.6: 0,45 ± 0,16 za četinarsku, listopadnu i mješovitu šumu; 0,72 ± 0,25 za mediteransku grmoliku i prijelaznu vegetaciju; 0,77 ± 0,26 za travnjake. Za žetvene ostatke tabela nema vlastiti faktor, samoEKO tamo zamjenski uzima vrijednost za travnjake i to iskazuje.

Udio ugljika prema tabeli 4.3 iznosi kao zadana vrijednost 0,47, kod listopadnog drveća 0,48 i kod četinara 0,51; preračunavanje ugljika u ugljen-dioksid ide faktorom 44/12.

Za ekvivalent ugljen-dioksida važe vrijednosti šestog izvještaja o stanju za stogodišnji period: 27,0 za biogeni metan i 273 za azot-suboksid.

Četiri tačke na kojima se računa, a ne mjeri, stoje u svakom ispisanom redu o metodi.

Prvo, IPCC tabele ne poznaju kategoriju „mediteransko“. Za borovu šumu na Jadranu treba birati između „ostalih umjerenih šuma“ (0,45), borealnog požara krošnji (0,43) i prizemnog požara (0,15). samoEKO dosljedno uzima prvu vrijednost, jer fusnota tabele ostale tipove šuma izričito svrstava u tu kategoriju. To je modelska pretpostavka, a ne mjerenje.

Drugo, tabela 2.4 već daje proizvod mase goriva i faktora sagorijevanja, a ne samu masu. Ko te vrijednosti uzme i ponovo pomnoži faktorom sagorijevanja, računa više od polovine premalo.

Treće, dva računska puta za ugljen-dioksid se međusobno isključuju. Faktor emisije od 1569 grama po kilogramu računski odgovara udjelu ugljika od oko 0,428, jer dio ugljika izlazi kao ugljen-monoksid, metan i čađ. Ko sabere put preko faktora emisije i put preko ugljika, isti ugljik broji dvaput.

Četvrto, proračun na ovom stepenu može u godini požara precijeniti, jer se ugljik u biomasi koja je uništena ali nije izgorjela odmah smatra oslobođenim. Isparljiva organska jedinjenja osim metana ostaju posve izvan računa zbog prevelike nesigurnosti, tako propisuju i same IPCC smjernice.

Nesigurnosti ulaznih veličina su poznate i velike: oko 36 posto na faktor sagorijevanja u umjerenoj šumi, oko 35 posto u grmoliku vegetaciju, oko 8 posto na faktor emisije ugljen-dioksida, 30 do 50 posto na biomasu i 20 do 30 posto na opožarenu površinu iz satelitske detekcije.

Preneseno kvadratno, to daje 55 do 70 posto ukupne nesigurnosti na količinu ugljen-dioksida, faktor 1,6 do 2.

Iz toga slijedi konvencija ispisa: samoEKO ugljen-dioksid načelno iskazuje kao raspon, zaokružen na dvije značajne cifre. Svaka funkcija bilansa vraća vrijednost, donju granicu, gornju granicu, jedinicu i metodu, a nikada goli broj. Kod azot-suboksida je raspon još veći: 27 posto samo iz faktora emisije, pomnoženo potencijalom zagrijavanja od 273. Ko iskazuje ekvivalent ugljen-dioksida, mora obavezno iskazati i raspon.

Nadzemna biomasa dolazi iz skupa podataka ESA CCI Biomass u rezoluciji od sto metara, zajedno sa pridruženom nesigurnošću.

Njenu granicu treba imenovati: ta vrijednost ne sadrži ni stelju ni mrtvo drvo i time je sistematski niža od mase goriva po IPCC definiciji, koja obuhvata oba skladišta. Kod proračuna na prvom stepenu bez promjene namjene zemljišta IPCC ta skladišta ionako postavlja na nulu, to je dosljedno, ali mora stajati u ispisu, inače se emisija podcijeni, a niko to ne primijeti.