Zašto četvrti senzor požara
FIRMS ne vodi Sentinel-3. Copernicusov servis GWIS međutim ubacuje SLSTR detekcije u svoje slojeve žarišta i upravo odatle samoEKO preuzima isključivo Sentinel-3.
To ograničenje nije detalj nego uslov tačnosti: sve ostale satelite FIRMS već isporučuje sa punim skupom atributa. Druga, bezatributna kopija istih detekcija pod drugom oznakom udvostručila bi svako brojanje u prikazu stanja. Dobitak je dodatni prozor osmatranja iz drugog, nezavisnog operaterskog lanca.
Šta nedostaje i kako samoEKO s tim postupa
GWIS žarišta nose samo oznaku, vrijeme i klasu. Nema zračne snage požara, nema pouzdanosti, nema temperature sjaja i nema oznake dan/noć.
samoEKO ta polja ostavlja prazna umjesto da ih izmisli. Pouzdanost se vodi kao „nominalna“, ista kućna konvencija kojom se postupa i sa nečitljivim VIIRS vrijednostima. Oznaku dan/noć sučelje izvodi iz položaja sunca i to izvođenje izričito navodi u zaglavlju odgovora, da ga niko ne bi držao za podatak senzora.
Razlika između Sentinel-3A i -3B ostaje rekonstruktivna jedino preko GWIS oznake; u bazi podataka oba stoje kao Sentinel-3.
Granice
Bez zračne snage požara Sentinel-3 tačke su na karti uvijek najmanje: veličina kruga računa se preko intenziteta, a on ovdje nedostaje. Takva detekcija zato izgleda slabo bez obzira na stvarni požar. Za procjenu stanja to znači: Sentinel-3 tačke govore GDJE, a ne KOLIKO JAKO. Razlika postaje vidljiva u polju detalja, koje imenuje senzor. Za određivanje prioriteta po intenzitetu požara FIRMS ostaje nezamjenjiv.
Tome se pridružuje doba dana: SLSTR detekcije požara praktično su čisti noćni preleti, izmjereno između 19 i 21 sat UTC. One dakle zatvaraju prozor koji VIIRS ionako pokriva, a ne poslijepodnevnu prazninu.
Uz to ide i zamka arhive: istoimeni EFFIS sloj je zamrznuta arhiva sa stanjem od septembra 2019. do oktobra 2021. i nikada ne smije u pogon uživo. samoEKO zato čita kotrljajući sedmični prozor.
Dnevni snimak
Uz tačke samoEKO vodi i OLCI dnevni mozaik sa Sentinel-3A i -3B kao slikovni sloj, 0,06 stepeni, oko šest kilometara. To je grublji evropski parnjak VIIRS dnevnom snimku, ali iz drugog operaterskog lanca: ako dva nezavisna lanca pokazuju isti dimni oblak, on nije pitanje obrade.
Kao rasterski sloj samoEKO SLSTR međutim svjesno ne vodi, iako ga servis nudi. To su pojedinačni pojasevi u razmaku od sat i četrdeset minuta: nad radnim područjem je sloj gotovo uvijek prazan, a kada je popunjen, pokazuje iste detekcije koje već stoje kao tačke na karti. Drugi, grublji prikaz iste stvari udvostručio bi brojač bez nove tvrdnje.